Jeste li se zaljubili ikad u nekoga u tkoga nesmijete? Usla sam u klub; u klub koji mi je uvijek bio usput, no nikad nisam usla do tada. Htjela sam malo biti sama. Prisao mi je konobar i poceo pricati samnom. Rekao mi je kako ima curu da su taman polako krenuli u vezu i da se netrebam bojati; i nisam. Pricali smo cijelu noc iako je klub vec bio zatvoren u 12. Nakon par dana navratila sam opet al ovaj put sa prijateljima samo sto me taj put on oborio s nogu ali osjetila sam da sam i ja njega. Proslo je vec dosta od naseg prvog razgovora ali nije se nista nazalost promjenilo. I dalje se malo malo vidamo. Dolazim kod njega na posao pa idemo zajedno doma. Raspravljamo o sitnicama ili cak nekim vaznim stvarima. Uvijek mi izmamljuje osmjeh na lice jos lijepse je sto se on trudi u najgorim trenucima. Radi tocno one stvari koje bi htjela da mi decko ili mozda buduci muz radi. Al zaboli me kad se sjetim da ima curu zato valjda nikad ni nisam nesto probala.zna se dogodit da se posvada sa curom i da zeli prekinit no nepodupirem ga nego mu govorim da nemoze prekinit radi neke gluposti oko koje se svadaju.koliko god mene to zaboli. Samo sto sol na ranu tek dode kada mi kaze kako mu je zao sto me nije upoznao koji dan ranije. Kako on u meni vidi sve ono sto on zeli imati. Govori mi kako ce se netko jako usreciti jednog dana kad me dobije. Al to bude samo ponekad.. Ahh daa sve sto ja na to mogu rec bude ali imas me. Tu sam .i nakon toga se pogledamo, oboje tuzni i znamo da to nije tako… i odemo svako na svoju stranu. Tuzno, zar ne?
Nema komentara:
Objavi komentar